Zajednica klubova liječenih alkoholičara Krapinsko-zagorske županije
Više o Klubovima liječenih alkoholičara...
Opis djelatnosti: Pojedinačno i obiteljsko liječenje, rehabilitacija i resocijalizacija liječenih alkoholičara i članova njihovih obitelji u skladu sa općim društvenim interesima.
Klub predstavlja dio sustava za podršku kako samom alkoholičaru u procesu liječenja tako i obitelji alkoholičara(u sustav su utkani zdravstvo, socijalna zaštita i društvene institucije).Obitelj posjećuje klub liječenih alkoholičara jednom tjedno. Aktiviranje članova u klubu treba trajati najmanje pet godina. Svoju aktivnost klub provodi: 1. Redovitim terapijskim sastancima 2. Radom sa članovima obitelji 3. Patronažnom službom 4. Organiziranjem društvenog i zabavnog programa 5. Proučavanjem alkoholizma 6. Stvaranjem pozitivnih međuljudskih odnosa 7. Suradnjom sa svim stručnim i društvenim snagama koje se bave suzbijanjem alkoholizma 8. Nastojanjem da se članovi kluba aktivno, prema svojim sposobnostima, uključe kao pozitivni članovi u društvenu zajednicu.
1.Redoviti terapijski sastanak kluba održava se najmanje jedanput tjedno, uvijek istog dana i u isto vrijeme. Na sastanku se obrađuju slučajevi pojedinih članova, tj. od njih se nastoji što cjelovitije doznati njihova problematika. Stari članovi upoznaju grupu sa svojim poteškoćama, koje se pojavljuju u održavanju apstinencije, svojim obiteljskim i radnim problemima, prenose svoja iskustva na mlađe, ili traže pomoć ako im je ona potrebna. Sastanku prisustvuju i terapeut koji prema potrebi ulazi u diskusiju i pomaže članovima kluba, kad treba stručno savjetovati ili liječiti. Stručni djelatnik sudjeluje i u svim drugim diskusijama i odlukama kluba. Razumije se da će stručni djelatnik biti mnogo aktivniji u mladom klubu, koji još nema dovoljno starijih iskusnih članova. I inače će stručni djelatnik biti aktivniji ako se javi bilo kakva opasnost za uspjeh i rad kluba. Da bi terapijski sastanak uspio, treba da mu prisustvuju svi članovi. Svaki član koji nije prisutan, a nije ranije javio da će izostati, sumnjiv je na recidiv, a u najmanju ruku njegovo ponašanje nije u redu u odnosu na druge članove. Osnovna pristojnost traži da se čovjek ispriča kad kao član neke organizacije ne može doći na sastanak. Član kluba koji, međutim, stekne veze prijateljstva i ljubavi u klubu, dužan je to još i prije učiniti od svakog drugog građanina. Nadalje, terapijski sastanak može biti uspješan samo onda ako svi članovi skupine ili terapijske zajednice mogu slobodno iznijeti svoje probleme, a to je moguće samo u slučaju ako skupina nije prevelika. U načelu terapijska skupina ne bi smjela imati više od 20 članova. Čim se u klub učlani više od 20 članova, treba osnivati novi klub za prekobrojne članove. Terapijski sastanak je osnova klupskih aktivnosti i nužno mora zadržati terapijski karakter. Dobro vođena grupa od ogromne je pomoći svakom pojedincu: uspoređivati se s drugim članovima, ne popuštati ni u kriznim situacijama, biti nešto napredniji u odnosu prema novopridošlom članu i biti mu od pomoći i ne posustajati, razviti osjećaj odgovornosti prema drugima, posebno vezanost i osjećaj pripadanja kao motiv nenapuštanja grupe.
2.Rad s članovima obitelji obično se odvija na terapijskim sastancima na kojima sudjeluju uz alkoholičare i članovi njihove obitelji. Članovi obitelji treba da prouče problem alkoholizma. Osnovno je načelo da sam alkoholičar i članovi njegove uže obitelji moraju biti upoznati što je moguće bolje s problemima alkoholizma i njegovim liječenjem. Liječenje alkoholičara u kojem aktivnu ulogu nemaju članovi njegove uže obiteljske skupine nije moguće.
3.Patronažu organizira klub liječenih alkoholičara, bez obzira na eventualnu postojeću patronažu zdravstvene i socijalne službe. Patronažu koju organizira klub, odlikuje kao i uopće čitav rad kluba, ljubav i prijateljsko nastojanje da se u klubu stvore ispravni ljudski i prijateljski odnosi među članovima.
4.Svrha društvenog i zabavnog života što ga organizira klub liječenih alkoholičara je prije svega u tome, da učvrsti veze među članovima kluba, da stvori dobre prijateljske veze te da pruži alkoholičaru vrijednu, pozitivnu zamjenu za društvo u kojemu se kretao ranije dok je pio.
5.Proučavanje alkoholizma važan je zadatak svakog člana kluba. Nemoguće je stvoriti novu kakvoću odnosa između terapeuta i alkoholičara ako alkoholičar ne proučava svoju vlastitu bolest. Alkoholičar ne može postati suradnik terapeuta, ako slabo pozna alkoholizam. Znanost danomice donosi nova saznanja s tog područja i alkoholičar ih je dužan pratiti. U tijeku liječenja alkoholičara zahtjeva se od bolesnika da proučavaju svoju bolest. Istovremeno se i od članova obitelji svakog alkoholičara zahtjeva da proučavaju alkoholizam. Znanje je važno oružje kojim se alkoholičar bori protiv deformacije u vlastitom ponašanju.
6.Stvaranje dobrih međuljudskih odnosa u klubovima je važno da se veselimo svakom pa i najmanjem uspjehu svakog člana. Isto tako nije dobro očajavati nad neuspjehom. Neuspjeh treba da nas potakne da razmislimo, da skupimo sve raspoložive snage i da pokušamo neuspjeh okrenuti u uspjeh. U društvu ima dovoljno onih koji će alkoholičaru prigovoriti, koji će ga napadati i protiv njega provoditi disciplinske mjere. Zbog toga klub sa svojim članovima treba da pruži takvu pomoć svakom alkoholičaru, ali ne formalno, jer tako piše u statutu, već uz duboko uvjerenje da je to jedini ispravni postupak. Godišnjica apstinencije prijatelja se pamti i svečano proslavi uz uručenje priznanja na godišnjoj skupštini kluba.
7.Suradnja sa svim stručnim i društvenim snagama koje se bave suzbijanjem alkoholizma logična je sama po sebi. Pri tome klub ne smije dopustiti da postane oruđe u rukama nekih snaga za postizavanje posebnih ciljeva, već mora biti ravnopravan partner u suzbijanju alkoholizma.
8.Uključivanje liječenog alkoholičara u društvo konačni je cilj svih nastojanja. Naša je želja da se alkoholičar oslobodi alkoholizma i da kao ravnopravan član ljudske zajednice zauzme u društvu ono mjesto koje mu po njegovim sposobnostima i zalaganju pripada. Klub je škola, koja preodgaja alkoholičara za njegovo uključivanje u društvo. Sam rad kluba i aktivnost člana u klubu je terapijski i odgojni rad, koji alkoholičar provodi radi sebe, svoje obitelji i svojih prijatelja. Aktivnost u klubu i ugled kluba ne može se iskorištavati radi stjecaja imetka, društvenog ili političkog ugleda. Sve to treba da se temelji na radu izvan kluba i na vrijednosti koju ima ličnost pojedinog člana.
ČLANSTVO U KLA
Članom KLA osoba postaje kada prizna sama sebi da ima problem odnosno kada prizna da je nemoćna pred alkoholom i da gubi kontrolu nad svojim životom i krene sa procesom liječenja. KLA je sljedeća stepenica nakon bolničkog ili izvanbolničkog liječenja, odnosi se na socijalnu rehabilitaciju i resocijalizaciju pojedinca, alkoholičara.
Nerijetko osobe posjećuju KLA zbog pritiska okoline, policije, suda ili Centra za socijalnu skrb, no ukoliko sami ne priznaju postojanje problema sa alkoholom i ne donesu čvrstu odluku o liječenju ubrzo odu u recidiv i prestanu dolaziti u KLA. Svaki član pristupom klubu ispuni i potpiše pristupnicu i napiše osnovne podatke o sebi i svojem liječenju, i bilježi datum početka apstinencije, te prihvaća pravila kluba. Plaća upisninu te mjesečnu članarinu u dogovorenom iznosu. Također, članovi su dužni doći u pratnji supruga/e ili drugog člana obitelji, jer se rad kluba liječenih alkoholičara, kao i svaki rad sa ovisnicima, temelji na obiteljskom pristupu. Činjenica je da alkoholičar u obitelji utječe na život ostalih članova, tako da i oni moraju sudjelovati u liječenju kako bi se svi mogli nositi sa promjenama i krizama dotadašnjeg ovisnika. Ali primarno svaki član obitelji mora shvatiti da je alkoholizam bolest i da nitko ne osjeća krivnju ili sram zbog problema uzrokovanih njime.
